Poseta štampariji Tehničke škole “Mileva Marić-Ajnštajn”

Poseta štampariji Tehničke škole “Mileva Marić-Ajnštajn”
Od ideje do štamparske mašine

Ćao, ja sam Anđela Petković, idem u Školu za grafički dizajn Bogdan Šuput. Druga sam godina grafike.
Moj razred je nedavno posetio Tehničku školu Mileva Marić – Ajnštajn, vodio nas je profesor tehnologije štampe i pomoćnik direktora Siniša Štetin. Profesor Siniša nas je vodio u štampariju Tehničke škole da nam pokaže i objasni proces i različite tehnike štampanja.
Škola je bila živahna, puna učenika, mnogo je veća od naše, osećala sam se blago pogubljeno. Bili smo u tri različita kabineta, svaki od njih je imao jedan deo opreme potrebne za izradu gotovog produkta.
Prvi kabinet za grafičku pripremu, bio je pun kompjutera koji se koriste za pripremu dizajna pre štampanja. Od ideje do stvarnosti, sve tu počinje- na kompjuteru. Završava se, saznali smo, na štamparskoj mašini.
Sledeći kabinet je kabinet za tehničku štampu, u njemu se nalazilo puno mašinerije. Bile su to štamparske mašine čuvene nemačke firme Heidelberg i svaka je bila glomazna. Čudno je to, ni najobičnije mašine za štampanje ranije uopšte nisu bile male, a današni kućni štampači su sićušni u poređenju sa njima – koliko je samo tehnika napredovala, koliko smo daleko stigli! Mašinerija koja se nalazila u ovom kabinetu je stara, svaka mašina se koristila za različitu tehniku štampanja. Nijedna nije izlgedala jednostavno, čovek nikad ne bi pomislio da je štampanje toliko komplikovan proces.
Profesori, koji rade u Tehničkoj školi bili su ljubazni i pokrenuli su svaku mašinu da bi smo mogli da vidimo kako rade. Svi profesori su izgledali iskusno i razumljivo su nam objašnjavali procese izrade i štampanja.
Treći kabinet je kabinet za doradu, uzak je i dugačak. I ovde je bilo mašina, ali su bile manje, ali jednako glasne. Ovde smo videli procese dorade- knjigovezivanje, bigovanje i sečenje već odštampanog papira na željene dimenzije. U ovom kabinetu se ideja stvarno pretvorila u stvarnost.
Dobili smo da razgledamo neke od primera završenih produkata, kao što su školski list i fascikla jedne švajcarske kompanije za nekretnine. Tu nam je jedan od profesora objasnio značaj kvalitetne izrade produkta i kako nije samo logo jedina bitna stvar, nego da treba da posmatrati i širu sliku pre nego što dođe do izrade.
Iskreno, mislim da dosta ljudi ne poznaje dug proces – od ideje do štampanja, kao i da malo zna, koliko je znanja i truda potrebno uložiti u izradu bilo kog produkta ove prirode. Sa napretkom tehnologije nama je, danas, sve dostupnije i jednostavnije, štampa je takođe na tom istom, dobrom putu razvoja. Bila sam iznenađena kad sam videla koliko je sve to komplikovano, Drago mije što sam iz štamparije Tehničke škole izašla sa lepim utiscima i novim znanjem.

Anđela Petković, II g